Advokatska komora Crne Gore uputila je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti odredbe Zakonika o krivičnom postupku kojom je propisano da okrivljeni sami plaćaju advokate po službenoj dužnosti. U inicijativi je navedeno da je spornom odredbom osumnjičeni u nekom predmetu obavezan da snosi troškove za branioca po službenoj dužnosti koji mu je nametnut i za njega nije dao saglasnot. Naveli su i da postavljenje branioca bez zahtjeva građanina ili protiv njegove volje uz obavezu da snosi neželjene troškove, nije i ne može predstavljati pravo na pravično suđenje i interes pravde, nego promovisanje nepravde.
Iz AK, na čijem čelu se nalazi Zdravko Begović, pojasnili su da je sporna odredba na snazi već dugi niz godina, ali da su je sudovi, očito svjesni njene nepravičnosti, po pravilu ignorisali.
– Ta norma je prećutno bila isključena iz primjene i u praksi faktički nije postojala. Međutim, inicijativa je upućena pošto se poslednjih mjeseci pokreću postupci prinudnog izvršenja protiv građana kojima je u krivičnom postupku bio dodijeljen branilac, sa intencijom da se troškovi odbrane, dosuđeni ili već isplaćeni braniocima po službenoj dužnosti post festum prevale na građane. Građani to logički i sa punim pravom doživljavaju kao obavezu da plate uslugu koju nisu tražili i branioca koji im je nametnut. Članom 231st.1 ZKP propisano je: „Nagradu i nužne izdatke branioca dužno je da plati zastupano lice, bez obzira ko je po odluci suda dužan da snosi troškove krivičnog postupka, osim ako se po odredbama ovog zakonika nagrada i nužni izdaci branioca isplaćuju iz posebnog razdjela budžeta za rad sudova. Ako je okrivljenom bio postavljen branilac, a plaćanjem nagrade i nužnih izdataka bi bilo dovedeno u pitanje izdržavanje okrivljenog ili izdržavanje lica koje je on obavezan da izdržava, nagrada i nužni izdaci branioca biće isplaćene iz budžeta“. Otuda proizilazi da zakonodavac ovakvog okrivljenog ne tretira kao građanina sa korpusom zajemčenih prava, nego kao podanika, namećući mu obavezu plaćanja troškova koji su protivni njegovoj volji i na čiji nastanak nije mogao da utiče, pri tom u postupku koji je dužan da trpi i koji se prevashodno tiče njegove sudbine i o njegovih osnovnih prava i sloboda – piše u inicijativi.
Iz Advokatske komore su naglasili da okrivljeni tako nametnutu obavezu jedino može doživjeti kao novčanu kaznu, koja predstavlja krivičnu sankciju iz čl. 39 KZ i koja može biti izrečena samo na način određen zakonom, što ovdje nije slučaj.
–Uočljivo je da zakonodavac čini izuzetak i od plaćanja nametnute obaveze oslobođa one građane koji i inače nemaju ništa, dok je ironija da se ovaj vid zakonodavnog nasilja odnosi i na hendikepirana lica – osobe sa invaliditetom, u odnosu na koje, prema čl. 69 st.1 ZKP, postoji obaveznost odbrane i to tokom cijelog postupka, od prvog saslušanja. Tako osporena odredba predstavlja jedinstven slučaj u kom ranjivu kategoriju, koju pravni sistem posebno brižljivo štiti, nametnuta obaveza plaćanja potencijalno pogađa najviše – ukazuju iz Advokatske komore.
M.V.P.

Propis suprotan Ustavu i međunarodnim standardima

Kako je naglašeno u inicijativi, sporna odredba, osim što protivrječi osnovnoj logici, suprotna je Ustavu Crne Gore i potvrđenim međunarodnim ugovorima koji po čl. 9 Ustava CG imaju primat nad domaćim zakonodavstvom.
–Prema čl. 37 Ustava CG, svako ima pravo da se u krivičnom postupku brani –sam! Prema čl. 14 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, svako ima pravo da se u krivičnom postupku brani sam, ili uz pomoć pravnog zastupnika po svom izboru, a kada interes pravde to zahtijeva da mu se postavi branilac po službenoj dužnosti, bez plaćanja troškova ako nema dovoljno sredstava da plati – napomenuli su iz AK u inicijativi, pozivajući se na više odredaba kako Ustava Crne Gore tako i međunarodnih akata.